DOBRODOŠLI na
|
Nova dvojezična knjiga
Einhorn Verlag...ISBN 978-3-906108-03-2
Mala galerija Franjevačkog samostana sv.Ante, Bistrik, Sarajevo
Biblioteka Travnik
|
DOBRODOŠLI na
|
Iz osvrta - Akademik, professor emeritus, prof.dr. Vladimir Premec:
Samira Begman Karabeg, Auf der Spur des Einhornos – Tragom Jednoroga. Ausgewählte Gedichte/Odabrane pjesme. Einhorn Verlag Schweiz.
Sjajna dvojezična zbirka odabranih pjesama alegorijskog pjevanja Samire Begman Karabeg, nije prijevod poezije sa njemačkog na bosanski, a nije niti prijevod sa bosanskog na njemački, nego je istinsko pjevanje na njemačkom i bosanskom jeziku. Kada netko ima sreću da se mlad uključi u drugo jezično područje, a uz to studira i konstantno čita, prevodi i piše, logično da širi svoj vidokrug obrazovanjem i da se uspinje prema vertikalama duha jezika na temeljima koji su rano postavljeni. Pjesnikinja sama o toj iskri spoznaje ezoterijski govori u pjesmi Kasno je – Es ist zu spät. Premda bismo ovaj njemački izraz egzaktno preveli sa prekasno je, izgubilo bi se značenje koje čuva pjesma u antitezi posljednjeg stiha: sad znam, trebalo je zaroniti, što u njemačkoj verziji glasi: Jetzt weiss ich, ich hätte eintauchen müssen-sad znam, da sam bila morala zaroniti. U ovim jezičnim nijansama radi postizanja poetske slike i značenja izranja zanos nadarenosti i senzibiliteta, one igre duhovnog oka koje smije previdjeti zarad punog efekta značenja poruke. Slušajmo cijelu pjesmu Kasno je – Es ist zu spät :“ Sa hiljadu pitanja – stala sam pred Njega, - „Dijete, rukohvati klasja – iz tvojih usta pršte,- evo, odgovori su ovdje…- gledala sam, - gledala… - bila je samo voda… - sad znam, - trebalo je zaroniti. Kad duhovno oko shvati zašto Samira Njega piše velikim početnim slovom, logično se pred čitateljem pokazuje aura Svetog, Božanskog koje ima odgovor na svako pitanje. Mudra upotreba vode-elementa iz kojega jeste univerzalno život, upućuje nas u beskrajna polja pitanja naše iskonske znatiželje koja je probuđena u ljudi zbog pada i otpada od Stvoritelja koji je ostavio samo jednu jedinu zapovijed: Ne jedite sa drveta spoznaje razlikovanja dobra od zla. To je bljesak početka ljudske povijesti koju je Samira jednom u vremenu spoznala, kad priznaje i veli: „sad znam, - trebalo je zaroniti“.
Pjesma Genius otvara druge aspekte ove pjesničke alegorije oslikavanjem bitnih osobina dirigenta orkestra i otvara vrata muzike, Samirinog nadahnuća za pjevanje o životu tijela i duha. U nijansama geste vične dirigentske ruke pjesnikinja svjedoči o okretu genija, „okrene se – i moj pogled potraži“ u kojem čuje se arija – „biserni slap“ iz otajne Pitagorine muzike sfera, no prije tog životnog ritma sluti se nagovještaj od kojeg -„zastane mi dah, stane vrijeme, - i ja vidim – kako zvuci harmonije – jedno djetinjstvo – iz pećine nevremena – Jednorogom uzdižu – u nebesko procvjetavanje“. U drevnu simboliku jednoroga-unicornus-monoceros, simboliku paganske seksualnosti i dionizijske inicijacije pjesnikinja ugrađuje svoje vizije djevičanstva, vjerovanja, nadanja i ljubavi, pravde, mira i alkemiju oslikavanja života od prasvijeta do svijeta koji nama stoji na raspolaganju. To isto će pripisati „maestru“, pjesmi koja opisuje tembr kompozicije u prelamanju vremena koje spaja zapisani ton osluškujući zvuke zanosnog stvaranja. Multiverzum filozofema i teologema u svim formama izama u trajanu oduvijek i zauvijek, pjesnikinja naimenuje braćom u ljubavi i veli: Naši su svi putevi – u našem oku svi svjetovi sijaju – i uhu našem – duhovi svih živih pjevaju“. Faustovski mithos traje u svoj svojoj ljepoti, zato što je zaronjen u dubine ljudskih duša iz kojih izvire i u njih uvire. To na jedinstven način pjeva u pjesmi Na Tvorca ritmove Samira Begman Karabeg: „Zaigraj na - žubor voda – rumor vjetrova – šapat stabala – vasione dah – i Zemlje uzdah – Oćuti, - čitav svijet je u tebi, - prepoznat ćeš ga – u pulsiranju srca – Zaustavi doboše razuma – i kroz vrata blagosti – uđi plovni gaz beskraja – gdje je Glas Tvorca čujan –i gdje samoća – pred jednosti nestaje“. Ovo je pjesništvo duboke kontemplacije prepuno alegorijske meditacije, traktata u pjevanju, lamenta nad čovjekovom hudom kobi. …A to pjesništvo je ipak simfonija Eroica. „ Ako u tami svijeta za svjetlom žudiš – a studen samoće te zebe, - ne pokušavaj ga promijeniti, - upali svijeću za sebe – osjećaj samoće ćeš iscijeliti – ako sebe u drugom ljubiš“.
Samira Begman Karabeg, Auf der Spur des Einhornos – Tragom Jednoroga. Ausgewählte Gedichte/Odabrane pjesme. Einhorn Verlag Schweiz.
Sjajna dvojezična zbirka odabranih pjesama alegorijskog pjevanja Samire Begman Karabeg, nije prijevod poezije sa njemačkog na bosanski, a nije niti prijevod sa bosanskog na njemački, nego je istinsko pjevanje na njemačkom i bosanskom jeziku. Kada netko ima sreću da se mlad uključi u drugo jezično područje, a uz to studira i konstantno čita, prevodi i piše, logično da širi svoj vidokrug obrazovanjem i da se uspinje prema vertikalama duha jezika na temeljima koji su rano postavljeni. Pjesnikinja sama o toj iskri spoznaje ezoterijski govori u pjesmi Kasno je – Es ist zu spät. Premda bismo ovaj njemački izraz egzaktno preveli sa prekasno je, izgubilo bi se značenje koje čuva pjesma u antitezi posljednjeg stiha: sad znam, trebalo je zaroniti, što u njemačkoj verziji glasi: Jetzt weiss ich, ich hätte eintauchen müssen-sad znam, da sam bila morala zaroniti. U ovim jezičnim nijansama radi postizanja poetske slike i značenja izranja zanos nadarenosti i senzibiliteta, one igre duhovnog oka koje smije previdjeti zarad punog efekta značenja poruke. Slušajmo cijelu pjesmu Kasno je – Es ist zu spät :“ Sa hiljadu pitanja – stala sam pred Njega, - „Dijete, rukohvati klasja – iz tvojih usta pršte,- evo, odgovori su ovdje…- gledala sam, - gledala… - bila je samo voda… - sad znam, - trebalo je zaroniti. Kad duhovno oko shvati zašto Samira Njega piše velikim početnim slovom, logično se pred čitateljem pokazuje aura Svetog, Božanskog koje ima odgovor na svako pitanje. Mudra upotreba vode-elementa iz kojega jeste univerzalno život, upućuje nas u beskrajna polja pitanja naše iskonske znatiželje koja je probuđena u ljudi zbog pada i otpada od Stvoritelja koji je ostavio samo jednu jedinu zapovijed: Ne jedite sa drveta spoznaje razlikovanja dobra od zla. To je bljesak početka ljudske povijesti koju je Samira jednom u vremenu spoznala, kad priznaje i veli: „sad znam, - trebalo je zaroniti“.
Pjesma Genius otvara druge aspekte ove pjesničke alegorije oslikavanjem bitnih osobina dirigenta orkestra i otvara vrata muzike, Samirinog nadahnuća za pjevanje o životu tijela i duha. U nijansama geste vične dirigentske ruke pjesnikinja svjedoči o okretu genija, „okrene se – i moj pogled potraži“ u kojem čuje se arija – „biserni slap“ iz otajne Pitagorine muzike sfera, no prije tog životnog ritma sluti se nagovještaj od kojeg -„zastane mi dah, stane vrijeme, - i ja vidim – kako zvuci harmonije – jedno djetinjstvo – iz pećine nevremena – Jednorogom uzdižu – u nebesko procvjetavanje“. U drevnu simboliku jednoroga-unicornus-monoceros, simboliku paganske seksualnosti i dionizijske inicijacije pjesnikinja ugrađuje svoje vizije djevičanstva, vjerovanja, nadanja i ljubavi, pravde, mira i alkemiju oslikavanja života od prasvijeta do svijeta koji nama stoji na raspolaganju. To isto će pripisati „maestru“, pjesmi koja opisuje tembr kompozicije u prelamanju vremena koje spaja zapisani ton osluškujući zvuke zanosnog stvaranja. Multiverzum filozofema i teologema u svim formama izama u trajanu oduvijek i zauvijek, pjesnikinja naimenuje braćom u ljubavi i veli: Naši su svi putevi – u našem oku svi svjetovi sijaju – i uhu našem – duhovi svih živih pjevaju“. Faustovski mithos traje u svoj svojoj ljepoti, zato što je zaronjen u dubine ljudskih duša iz kojih izvire i u njih uvire. To na jedinstven način pjeva u pjesmi Na Tvorca ritmove Samira Begman Karabeg: „Zaigraj na - žubor voda – rumor vjetrova – šapat stabala – vasione dah – i Zemlje uzdah – Oćuti, - čitav svijet je u tebi, - prepoznat ćeš ga – u pulsiranju srca – Zaustavi doboše razuma – i kroz vrata blagosti – uđi plovni gaz beskraja – gdje je Glas Tvorca čujan –i gdje samoća – pred jednosti nestaje“. Ovo je pjesništvo duboke kontemplacije prepuno alegorijske meditacije, traktata u pjevanju, lamenta nad čovjekovom hudom kobi. …A to pjesništvo je ipak simfonija Eroica. „ Ako u tami svijeta za svjetlom žudiš – a studen samoće te zebe, - ne pokušavaj ga promijeniti, - upali svijeću za sebe – osjećaj samoće ćeš iscijeliti – ako sebe u drugom ljubiš“.
|
|
||||
|
Aus der Rezensionen
Ihre Sprache ist kraftvoll und geprägt durch überraschende Metaphern. Bilder, Sprache mit Bildern, archaisch… Njen jezik je snažan i istaknut neočekivanim metaforama. Slike, jezik sa slikama, arhajsko… Zürcher Schriftstellerverband Ernst Schlatter ------------ Und auch beim Lesen ihrer Gedichte wird bald wahrgenommen, dass hier nicht unsere Massstäbe, Strukturen, unsere Usanzen, und im Hintergrund unser „Buch-Kanon“ gelten können. Es sind Gedichte aus quasi anderen Räumen. Nicht möglich nachzuspüren, wie weit ihre Uebersetzungen die Urfassungen tragen können. A i prilikom čitanja njenih pjesama se uočava da ovdje ne vrijede naše mjere, strukture, naše usance i u pozadini naši „kanoni“. To su pjesme iz takoreći drugih prostora. Nije moguće dokučiti, koliko njeni prijevodi mogu nositi originalne verzije. Zürcher Schriftstellerverband August Guido Holstein |
Die philosophischen Reflexionen der Dichterin sind hier nicht im Konflikt mit den Träumen eines Dichters über Blumen, Glück und Liebe. Im Gegenteil! Hier öffnet sich vor uns ein erfahrungsmässig starker Archipel des Wissens, von Kant über Hegel bis zu dem Erwachen des vieldeutigen Sartre. Und erst recht Jung! Aus jedem Wort, jeder Botschaft, jedem dichterischen Standpunkt, schlagen uns, wie ein Hammer auf dem Kopf, die Wellen der erwachten Gedanken. Ihre Ausrichtung der soziologischen Allegorie, der Symbolik der Welt, die sie betrachtet und der sie auch zuhört in dem sie eigene Ängste verarbeitet, ist eine inspirative Form der wahren Angst von dem Tod. Dem Tod des Einhorns. Sie ist die Hüterin des mythischen Wesens in sich. Nicht wegen ihren eigenen Rettung, sondern wegen den fernen, uns nicht wahrnehmbaren Zielen.
Filozofska promišljanja pjesnikinje ovdje nisu u konfliktu sa snovima poeta o cvijeću, sreći i ljubavi. Ne! Dapače, iskustveno jaka, pred nama se otvara arhipelag saznanja, od Kanta, preko Hegela i sve do samozatajnog, buđenju ustreptalog Sartra. Junga da i ne pominjem. Iz svake riječi, poruke, pjesničkog stava, kao malj po tijelu usnulih nadanja, udaraju nas valovi probuđenih misli. Njena usmjerenost sociološkoj alegoriji simbolike svijeta kojeg gleda, ali i sluša upijajući neštedimice sopstvene strahove, je inspirativni oblik iskrenog straha od smrti. Jednoroga. Ona je zaštitnica mitskoga bića u sebi. Ne radi vlastitog spasa, već širih, nama teško pojmljivih ciljeva. Diogen pro Kultura Magazin Sabahudin Hadžialić |
Travnik, Gradska biblioteka, 16.3.2013.
Sarajevo, NVO Altruista SVJETLO (Centar "S"), 17.3.2013.
18.3.2013.
Gostovanje na Radiu Federacije (14:00 - 14:30)
(domaćin Zlata Behram, urednica emisije KOKTEL)
18.3.2013.
Mala galerija (staklena dvorana)
Franjevačkog samostana Sv. Ante u Sarajevu, BiH
USKORO FILMSKI ZAPISI SA SVIH PREDSTAVLJANJA
Medijski pokrovitelji predstavljanja knjige
|
|
|
Dnevni list "Oslobođenje", Sarajevo, 11.3.2013.
DIOGEN pro kultura magazin i Gradska biblioteka Travnik
|
DIOGEN pro kultura magazin i HDZU, Sarajevo
|
|
|
POKLONI BIBLIOTEKAMA BiH
Travnik, 16.3.2013.
Bugojno, 25.3.2013.
|
Donji Vakuf, 25.3.2013.
Sarajevo, 2.4.2013.
|
